Veliki pozdrav iz Benina od vaših Jova!

Prolaze dani, smjenjuju se noći, mijenjaju prizori, al ostaju slike! Duboko se urežu u srce i zaključaju, bacajući ključ negdje gdje ga vise nitko ne može pronaći. Oči dečka, koje nam se umorno smijese s lica okupanog znojem, jer nadljudskim snagama vuče za sobom nešto nalik na kolica ,napunjena sa vise od šezdesetak kutija od kojih je svaka teza od dvadeset četiri kila.! Vuče da bih dobio nešto novca, koji mu neće biti dovoljan niti za jedan obrok.. Djevojčice koje od najranijeg djetinjstva postaju služavke, ljudima(rodbini), koji su ih primili kod sebe jer su izgubile roditelje, da ne bi bas bile na ulici, za uzvrat im sve rade! Čuvaju djecu, nose vodu, obradjuju njive…..Odaju ih tužne oci i mršava tjelašca! Nekima od takvih djevojčica i Vi spašavate živote i pružate bolju budućnost uplaćujući donacije i školarine! Vjerojatno dok se odlučujete pomagati dječici u dalekoj Africi niste ni svjesni koliko dobro činite. Vjerujte svaki uplaćeni novčić sve je to ovdje veliko i puno znaci…Nikada u Africi ,a ovo mi je treći put, nisam naišla na nekoga tko ti ne uzvrati osmjehom i poželi dobrodošlicu! Nikada!”.! Kažu da ako uljepšaš život jednom čovjeku već si na dobrom putu! A Vi ste, dragi ljudi i ovaj put pomogli da pomognemo i vraćamo osmijehe na lice svaki dan! Bilo u obliku pruženog novčića, jednog bombona ,majice ili tek upućenog osmijeha za koji dobijemo ručice koje nam masu i glasiće koji viču “Mercy Jovo”(Jovo je bijeli čovjek)!! Ovih dana preselili smo se kod vlč.Odilona i nastojimo sto vise vremena provesti s curicama …Dragi prijatelji ,dragi donatori “Kapi ljubavi”, kumovi, molim Vas za razumijevanje.. Dosta Vas mi je poslalo upit da uslikam kumče!…Kad se, ako Bog da vratim, svi ćete dobiti pisamce i slikicu od Vašeg kumčeta, a bit će još djevojčica koje će trebati svoje kumove! Uopće ne sumnjamo da ćete se odazvati! Takodjer, vlc.Odilon sredjuje prostor gdje bi uskoro trebalo “niknuti “i igralište za djevojčice! Ljuljackice i tobogani su već u izradi…Dok smo ovdje i to bi trebalo biti gotovo! Sirotiste zaista lijepo izgleda, a djevojčice su preslatke, umiljate i razigrane! S njima stalno u Domu borave tri časne sestre koje se brinu da sve štima! Vlc.Odilon posjećuje djevojčice koliko mu njegove svećeničke obveze dopuštaju ,obzirom da je na službi u Zagrebu! Al svakako je u stalnom kontaktu sa sirotištem! Prije polaska ovamo, obećala sam si da se neću toliko vezati za djecu ,kao u Subukii, neću ih puštati u srce, ne tako duboko! Provest ću s njima odredjeno vrijeme i vraćam se u svakodnevnicu. Rekla sam da mi zaista nije potrebno svaki put kad se vraćam iz Afrike sakupljati mjesecima srce ,koje je na rastanku s njima u komadićima !..Možeš mislit koliko je trajalo.! Ne možeš ostat ravnodušan dok ti radosno trče u zagrljaj čim čuju otvaranje vrata kapije sirotišta sv. Ivana Pavla II! Dok te Amanda pogleda onim svojim velikim umilnim okicama, kad Eli potrči u zagrljaj i pokušava pravilno izgovorit ime, Felicite, mali veseljak ,Divine koja na sve načine pokušava privuci pozornost! Noeli, (manja), objašnjava kao odvjetnica, Cristele, koja i kad nešto radi glasno odgovora dok sluša Misu na radiju, Senan, za koju kažu da je dar od Boga. Svaka od curica ima “ono nešto” i sve ih prije nego trepneš “slažeš ” u srce!! I već si svjestan da će i ovaj povratak u “stvarnost” biti tužan! Jer kako zaboraviti i ne zavoljeti ove curice ,ove ljude, koji nam neprestano pokazuju koliko smo dobro došli…Dok nas Pascal poziva na proslavu Nezavisnosti ili dok nam Blandine objašnjava kako pravi “fritulice” od banana…Svaki dan učimo kako biti bolji ljudi, gledamo kako se ljubav dijeleći množi! Jer sve sto dajemo vraća se stostruko!!Hvala Vam sto ste dio kruga dobrote! Vjerujte ljubav se itekako isplati…! Veliki pozdrav iz Benina od vaših Jova!