“Na put idem puna srca i napunjenih kofera”

Na put idem puna srca i napunjenih kofera. Napisati zahvalu svima koji ste pomogli, „staviti osjećaje“ na papir/računalo, u zadnje vrijeme mi baš ne ide! Ne znam , emocije mi , valjda „blokiraju „pisanje! Emocije koje pokušavam prenijeti i dočarati svima Vama dobrotu koju širite! Zahvaliti svim kumovima koji ovih dana dolaze u naš ured i donose poklone, pisamca i slike za svoju kumčad, koji u paketiće spremaju i dio srca , koja kucaju za njima nepoznate , a opet tako bliske curice u dalekom Beninu! Osjećaju ih kao svoje! Zahvaliti Ivanu Šteki/Prodeksu na svemu što čini, na darovima i svemu što su izdvojili i spremili za sirotišta, ljekarni “Đivić“, koji su rekli-„uzmi što ti treba“-godinama su uz “Kapljicu“, knjižari „Aniv“, ljekarni “Nada”, Mariji koja je donirala narukvice s imenima za sve djevojčice, Ankici na uplaćenom putnom osiguranju, mojoj Mateji, koja vrijedno prevodi pisamca na francuski jezik, i koja mi je rekla –ako što treba samo zovi, prevodit ćemo! Ružici koja mi je od Afričkog platna (poklon od prijatelja iz Kenije), sašila sve što se sašiti može i koja uvijek „uskače „kad treba!Svima Vama, dragi ljudi koji uplaćujete donacije, koji zovete humanitarni broj, svima Vam od srca Hvala! Mojim prijateljima/prijateljicama (prepoznat će se;-)), koji kažu „uzmi-ovo je za tebe, to je sitnica“!Ma , koja sitnica , veliko je to! Golemo!! I poruče –ako budeš nešto od tamo trebala-zovi…“Kapljicama“, koji će odrađivati i moj dio posla, našem Mati ,(ako Bog da vozi me do Zagreba), sestri Blanki,(i ovaj put će sudjelovati u putovanju i odvesti dio darova (toliko toga ima da ne stane u jedno auto)),Jurici(zna on zašto), fra Miki (hvala Vam što ste tu, uvijek i u svemu za mene)!Hvala Vam što pomažete da živim svoj san, hvala i ostalim fratrima, a naravno veliko i posebno hvala mom šefu, fra Đoki, koji ustvari nije šef , on je moj veliki brat…Uvijek je ista priča kad spomenem da bih opet u Afriku-aha, oćeš, oćeš –samo Ti sanjaj i na kraju kaže-a dobro ako ti se ide- idi i čuvaj to“manite“ glave i ništa ne brini!Hvala našoj općini-(od načelnika do svih ) , na donaciji uplaćenoj za sirotište! Srce mi je ko kuća i zaista sam ponosna što sam iz ovog malog grada u kojem žive ljudi velikog srca, hvala Vam na pomoći i podršci! Neka mi se ne uvrijede kumovi i donatori iz drugih gradova i zemalja! Ne zamjerite mi molim Vas ako sam nekoga zaboravila, svi ste u srcu, i svima od srca hvala, što drugo reći, kako izreći…ne znam! HVALA VAM