Davajući drugima dajete sebi. Zato, poklonite vrijeme, osmijeh, poljubac, zagrljaj, pohvalu, ljubav…Riječi su to koje su se našle na karti jedne divne kume,(prepoznat će se),koju je poslala svojoj curici iz Benina, za koju je preuzela brigu, tkz.kumstvo! Sva djeca su presretna primila poklončiće i nosila pismo vlč.Odilonu da im prevede,(one koje već nije bila prevela naša Mateja), pokazivale slike kumova i na svoj način komentirale sa širokim osmjesima na licu! U svakom pismu i porukici predali smo im puno ljubavi u malo riječi i veliku poruku da smo uz njih, uz Dom sv.Ivana Pavla II! Vratila sam se u svoj Tomislavgrad, al nisam bas bila za pisanje, nisam bila baš, što narodski kažu “sva svoja”! No, kao sto sam obećala ,a “Kapljice” uvijek uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi održe svoja obećanja, evo malog izvješća! Vrijeme je proletilo nevjerojatno brzo! O sirotištima koje vode časne sestre već sam pisala i zaista rade suuper posao! I njima (sestri Doroteji)smo predali lijepu donaciju za sirotišta i djecu o kojima brinu! Al naš(mene kao Kapljice),cilj je bio otići posjetiti Dom koji je uz pomoć dobrih ljudi osnovao vlč.Odilon Singbo, a u vođenju i brizi oko curica mu pomažu časne sestre, jer kao što znate vlč.Odilon je na službi u Zagrebu, al se itekako svim srcem brine i skrbi za curice i svoj narod u dalekom Beninu! A da je Odilonovo srce zaista veliko uvjerili smo se u susretima s tamošnjim ljudima kojima je pomagao i kojima pomaže, potiho da nitko ne mora znati! Al takvo nešto se niti može ,a niti ne treba skrivati!!Kao što ne treba skrivati ni dobrotu svih Vas koji sudjelujete i koji ćete sudjelovati i pomagati naše projekte za Benin! A bit će ih još! Ove godine bilo je puno štrajkova i dječica su često zbog toga ispaštala, nisu išle u školu i to se osjetilo !Ako Bog da i bude sredstava u planu je i gradnja škole, u blizini sirotišta, kako bi curice i svi potrebni dobili još adekvatnije obrazovanje !No ,ako Bog da kad dođe vrijeme za to ,uopće ne sumnjamo da će i taj projektić, Onaj od Gore blagosloviti i da ćemo “ciglicu po ciglicu, napraviti školicu”! Dom je prekrasan i djevojčice imaju siguran krov nad glavom, redovne obroke i sve što im je potrebno! Sretne su ,premda jos uvijek ponekad ugledate sjetu koja preleti preko inače nasmijanih očiju, jer svaka od njih preživjela je tužne ,pretužne trenutke u svojim malenim životima! Kad čujete “evo ona je prodavala žgance sa četiri godine, njoj je otac umro na rukama, ona je došla u Dom samo s vrećicom u rukama …”Staneš i zamisliš se …I kao što bi vlč.Jozo (na službi u Požegi), često znao reći…”Kad pomislim da sam se na nešto žalio, Bože me sačuvaj”! A vlč.Jozo je dio ekipe ,Odilonovih prijatelja i kolega s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji su doputovali u Benin u posjet vlč.Odilonu i Domu u kojem borave djevojčice! A Zagrebačka “krema “,kako ih je nazvao biskup Aristid ,za mene nije krema! Sve su to prekrasni ljudi s velikim srcem i baš mi je drago da sam ih upoznala! Svećenici Jerko, Jozo i Kruno, bračni par Lucija i Roman, studentice Petra i Ana, Snježana,(moja generacija i baš smo se lijepo družile ), dr.Rok i njegova supruga Marta, koji su liječnici sa srcem bez granica! I predivni ljudi!.Petra i Ana su s djecom provele mjesec dana učeći ih raditi krunice, čestitke, narukvice.. Često smo im se pridruživale(Josipa i ja),u njihovim projektićima! Dolazeći u Dom s ekipom i otvarajući vrata ,djevojčice su nam pritrčavale, sve obučene u majice “Kap ljubavi”, koje smo im prethodnih dana predali s pismima i poklonima od njihovih kumova! Ne mogu Vam ni opisati kako sam se osjećala! Ma baš sam bila sretna jer su cure, nekako sam ih i nesvjesno počela zvati “naše cure” dočekale “goste-prijatelje “u majicama Udruge! To je bio prvi znak da se cijeni rad i sve sto Bog i dobri ljudi čine preko fra Djoke i udruge “Kap ljubavi “!U prethodnom tekstu spomenula sam da je u izradi i igralište za curice! Tijekom našeg boravka tamo igralište je i završeno(imaju se još neke sitnice završit).Ovim putem želim napomenuti da je općina Tomislavgrad, također poslala lijepu donaciju i dio je utrošen u igralište! Dakle,igralište nosi naziv prijatelja gradova Širokog brijega(sjećate se, Josipa je iz Širokog) i Tomislavgrada! Lijepo je znati da će ime i našeg grada ostati trajno zapisano tamo negdje u dalekoj Africi ..A kad mi je vlč.Odilon rekao da će učionica i jedna od najvećih prostorija, prostorija gdje djeca najviše borave ,nositi ime “Kap ljubavi”, stvarno sam bila oduševljena! A kao što uvijek naglašavamo Kapljica nije samo fra Đoka i članovi !”Kap ljubavi” ste svi Vi dobri ljudi ma gdje bili! Kad sam to prenijela našem “velikom šefu”, kako iz zezancije zovemo fra Djoku, veliki šef se rasplakao kao malo dijete! Klasika za njega! Spomenula sam da će još djece trebati kumove(vlč.Odilon školuje i puno djece koja nisu u Domu),uskoro ćemo objaviti više informacija! Svakako nas za sve možete kontaktirati na naš broj 034 354 420! Hvala Vam od srca!
Last Updated: 13.12.2020 by Admin
DARUJUĆI DRUGIMA,DAJETE SEBI!!!
Davajući drugima dajete sebi. Zato, poklonite vrijeme, osmijeh, poljubac, zagrljaj, pohvalu, ljubav…Riječi su to koje su se našle na karti jedne divne kume,(prepoznat će se),koju je poslala svojoj curici iz Benina, za koju je preuzela brigu, tkz.kumstvo! Sva djeca su presretna primila poklončiće i nosila pismo vlč.Odilonu da im prevede,(one koje već nije bila prevela naša Mateja), pokazivale slike kumova i na svoj način komentirale sa širokim osmjesima na licu! U svakom pismu i porukici predali smo im puno ljubavi u malo riječi i veliku poruku da smo uz njih, uz Dom sv.Ivana Pavla II! Vratila sam se u svoj Tomislavgrad, al nisam bas bila za pisanje, nisam bila baš, što narodski kažu “sva svoja”! No, kao sto sam obećala ,a “Kapljice” uvijek uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi održe svoja obećanja, evo malog izvješća! Vrijeme je proletilo nevjerojatno brzo! O sirotištima koje vode časne sestre već sam pisala i zaista rade suuper posao! I njima (sestri Doroteji)smo predali lijepu donaciju za sirotišta i djecu o kojima brinu! Al naš(mene kao Kapljice),cilj je bio otići posjetiti Dom koji je uz pomoć dobrih ljudi osnovao vlč.Odilon Singbo, a u vođenju i brizi oko curica mu pomažu časne sestre, jer kao što znate vlč.Odilon je na službi u Zagrebu, al se itekako svim srcem brine i skrbi za curice i svoj narod u dalekom Beninu! A da je Odilonovo srce zaista veliko uvjerili smo se u susretima s tamošnjim ljudima kojima je pomagao i kojima pomaže, potiho da nitko ne mora znati! Al takvo nešto se niti može ,a niti ne treba skrivati!!Kao što ne treba skrivati ni dobrotu svih Vas koji sudjelujete i koji ćete sudjelovati i pomagati naše projekte za Benin! A bit će ih još! Ove godine bilo je puno štrajkova i dječica su često zbog toga ispaštala, nisu išle u školu i to se osjetilo !Ako Bog da i bude sredstava u planu je i gradnja škole, u blizini sirotišta, kako bi curice i svi potrebni dobili još adekvatnije obrazovanje !No ,ako Bog da kad dođe vrijeme za to ,uopće ne sumnjamo da će i taj projektić, Onaj od Gore blagosloviti i da ćemo “ciglicu po ciglicu, napraviti školicu”! Dom je prekrasan i djevojčice imaju siguran krov nad glavom, redovne obroke i sve što im je potrebno! Sretne su ,premda jos uvijek ponekad ugledate sjetu koja preleti preko inače nasmijanih očiju, jer svaka od njih preživjela je tužne ,pretužne trenutke u svojim malenim životima! Kad čujete “evo ona je prodavala žgance sa četiri godine, njoj je otac umro na rukama, ona je došla u Dom samo s vrećicom u rukama …”Staneš i zamisliš se …I kao što bi vlč.Jozo (na službi u Požegi), često znao reći…”Kad pomislim da sam se na nešto žalio, Bože me sačuvaj”! A vlč.Jozo je dio ekipe ,Odilonovih prijatelja i kolega s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji su doputovali u Benin u posjet vlč.Odilonu i Domu u kojem borave djevojčice! A Zagrebačka “krema “,kako ih je nazvao biskup Aristid ,za mene nije krema! Sve su to prekrasni ljudi s velikim srcem i baš mi je drago da sam ih upoznala! Svećenici Jerko, Jozo i Kruno, bračni par Lucija i Roman, studentice Petra i Ana, Snježana,(moja generacija i baš smo se lijepo družile ), dr.Rok i njegova supruga Marta, koji su liječnici sa srcem bez granica! I predivni ljudi!.Petra i Ana su s djecom provele mjesec dana učeći ih raditi krunice, čestitke, narukvice.. Često smo im se pridruživale(Josipa i ja),u njihovim projektićima! Dolazeći u Dom s ekipom i otvarajući vrata ,djevojčice su nam pritrčavale, sve obučene u majice “Kap ljubavi”, koje smo im prethodnih dana predali s pismima i poklonima od njihovih kumova! Ne mogu Vam ni opisati kako sam se osjećala! Ma baš sam bila sretna jer su cure, nekako sam ih i nesvjesno počela zvati “naše cure” dočekale “goste-prijatelje “u majicama Udruge! To je bio prvi znak da se cijeni rad i sve sto Bog i dobri ljudi čine preko fra Djoke i udruge “Kap ljubavi “!U prethodnom tekstu spomenula sam da je u izradi i igralište za curice! Tijekom našeg boravka tamo igralište je i završeno(imaju se još neke sitnice završit).Ovim putem želim napomenuti da je općina Tomislavgrad, također poslala lijepu donaciju i dio je utrošen u igralište! Dakle,igralište nosi naziv prijatelja gradova Širokog brijega(sjećate se, Josipa je iz Širokog) i Tomislavgrada! Lijepo je znati da će ime i našeg grada ostati trajno zapisano tamo negdje u dalekoj Africi ..A kad mi je vlč.Odilon rekao da će učionica i jedna od najvećih prostorija, prostorija gdje djeca najviše borave ,nositi ime “Kap ljubavi”, stvarno sam bila oduševljena! A kao što uvijek naglašavamo Kapljica nije samo fra Đoka i članovi !”Kap ljubavi” ste svi Vi dobri ljudi ma gdje bili! Kad sam to prenijela našem “velikom šefu”, kako iz zezancije zovemo fra Djoku, veliki šef se rasplakao kao malo dijete! Klasika za njega! Spomenula sam da će još djece trebati kumove(vlč.Odilon školuje i puno djece koja nisu u Domu),uskoro ćemo objaviti više informacija! Svakako nas za sve možete kontaktirati na naš broj 034 354 420! Hvala Vam od srca!
Category: Uncategorized