Jučer su naši fra Đoka i fra Nikola Pašalić sv.Misom proslavili 25.godina Svećeništva.
Skromno, kako i priliči našem Đoki, a opet tako veličanstveno.
Kapljice su i ovaj put iznenadile fra Đoku, poklonivši mu sliku, rad Ivice Jurčevića, koji je i sam sudjelovao u “poklonu” , a okvir na slici dar je Drage Matića, i tortu- koju je radila Marija Gabrić.Hvala im od srca!
Propovijed koju je fra Nikola “izrekao” o svom bratu i prijatelju ,fra Đoki ,dirnula je sve…Prenosimo je u cijelosti!
Našem šefu i fra Nikoli , od srca
čestitamo , želimo im puno zdravlja i Božjeg blagoslova .Neka ih Gospodin čuva i prati! 
Propovijed fra Nikole Pašalića:
(Žao nam je što Vam ne možemo prenijeti i zvučni zapis propovijedi 
)
Đoka 25 godina svećeništva
Nedjelja 13. kolovoza 2023.
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, dragi vjerni puče Božji, neka nam svima Gospodin udjeli svoj Mir. Mir koji dolazi od Njega: mir duše, mir srca i mir tijela, jer kad imamo mir onda imamo sve.
Poštovani župniče fra Stipe, draga braćo svećenici, časne sestre….
Dragi vjerni puče Božji, što si izišao danas gledati? Dragi vjerni puče Božji Što si izišao danas vidjeti? Zašto smo se prisjećajući se naših predaka, koji su se okupljali ovdje u Pećini i slavili sveta Otajstva naše vjere i mi okupili danas ovdje? Zašto smo se zaputili iz naših domova danas prema ovomu rekao bih svetom tlu? Zašto nam je srce gorjelo danas dok smo hodali ili se vozili prema ovoj Pećini?
Pa u prvom redu da slavimo jednu od najvećih tajni naše sv. Vjere a to je sv. Misa, to je čudesni silazak Sina Božjega, po riječima svećenika, u prilike kruha i vina. Da slavimo tajnu Božje ljubavi, utjelovljene Riječi Božje, po kojoj On htjede na vidljiv način, dok bude svijeta i vremena, ostati i boraviti s nama i među nama. To je jedan od velikih razloga što smo izišli danas iz svojih domova i došli ovdje, to je jedan od velikih razloga kojemu smo danas došli nazočiti i biti dio te uzvišene Božje ljubavi i te neizmjerne tajne naše vjere.
Vjerujem isto tako, da ste mnogi danas došli ovamo da zajedno s jednim sinom ovog našeg Duvanjskoga kraja, ovog našeg dičnog i ponosnog katoličkog i Hrvatskoga naroda, proslavimo još jednu tajnu Božje ljubavi među nama a to je tajna svetoga Reda ili Svećeništva. Došli smo danas i vi i ja da s našim Đokom s našim fra Đokom, s mojim bratom, prijateljem i rođakom, zahvalimo Bogu što je toga našega Đoku izdvojio iz ovoga dičnog i kršnog našega vjerskog Hrvatskog naroda i dao ga ponovno tom našem dičnom i kršnom vjerničkom narodu na specifičan i svojstven način kao svećenika, kao slugu Njegove Riječi, kao slugu njegove Radosne Vijesti, kao slugu Njegove neizmjerne ljubavi, kao slugu Njegovih svetih otajstava, kao slugu Njegova praštanja u sakramentu ispovijedi, kao slugu Njegove milosne ljubavi u sakramentu Bolesničkog pomazanja, kao slugu Njegove radosne ljubavi u sakramentu sv. Ženidbe.
Braćo i sestre, Đoka se rodio 5. svibnja 1971. godine Gospodnje u selu Seonici, zaseok Točila, u plemenu Kolakušići, od sada veći pokojnih roditelja oca Joze i majke Mare. No kako je Bog htio, Đoka nije nikada upoznao licem u lice svoga pokojnoga oca Jozu, u čije je ima dobio i sam svoje ime, koji je preminuo prije njegova rođenja. Njegova pokojna majka Mara odgajala je Đoku zajedno sa njegovim bratom Franjom – Regom i sestrom Lucom, uz pomoć dida Mede, koji je Đoki bio uzor u mnogim životnim određenjima. Od svije pobožne i radine majke Mare primio je svetu vjeru, radosnu ljubav, ljubav služenja prema svakom čovjeku. Od svojih fratara napose pokojnoga fra Zrinka Čuvala i još živućega fra Petra Ljubičića iskusio je što znači biti fratar i što znači zalagati se za svoga bližnjega bez obzira na stalež i društveni položaj. I tako Đoka nakon osnovne škole zajedno sa mnom zaplovi u sjemenište u Visoko pa onda u Dubrovnik gdje smo 1990. godine i maturirali. Obukli smo habiti i opet zajedno 15. srpnja 1990. Slijedi vojska i ratno razdoblje. Đoka je služio JNA na Visu i tada se rekao bih u njemu po prvi put probudila ona fratarska: pomozi bratu u nevolji pa makar on bio i drugačije nacije, i drugačije vjere. I tako Đoka poče pomagati Šiptarima da bježe iz JNA, da spašavaju glave, a poradi svoje velikodušnosti on zaradi zatvor, udarce, osude i odbačenost. No to ga nije zaustavilo da nastavi i dalje putem sv. Franje. Završili smo novicijat a potom filozofiju i teologiju u ZG na institutu Družbe Isusove. Borili smo se skupa, molili skupa, studirali skupa, plakali skupa, nadali se skupa i sanjali kada će doći taj veliki dan da po našim skromnim riječima i otvorenom srcu Bog siđe na oltar u prilike kruha i vina tijekom slavljenja sv. Mise. I dođe taj dan: 27. lipnja 1998. Po rukama nadbiskupa Josipa Bozanića naš Đoka i ja te druge naše kolege postadosmo Kristovi svećenici.
Evo, Braćo i Sestre, tko bi rekao da je već 25. godina prošlo od dana našega ređenja i od dana tvoje mlade mise koju si proslavio u svojoj rodnoj Seonici. I nakon mladih misa dođe dan, da se ja i ti pozdravimo nakon 11 godina zajedničkog hoda kroz život, nakon 11 godina sanjanja, molitva, plakanja, zabrinutosti i čežnja. Mene poslaše preko Atlantika a tebe u naše Slano. No kao mnogi Franjini učenici tako i mi krenusmo tamo gdje nas providnost vodi i poglavari šalju. Ti si od Slanoga, preko Tomislavgrada, Bukovice, pa ponovo Tomislavgrada, Roškoga Polja pa evo opet Bukovice prošao ovo naše Duvanjsko polje više puta uz duž i poprijeko a to i dalje činiš.
Dragi Đoka, dragi brate fra Đoka, dragi svećeničke Đoka, dragi slugo Božje Radosne Riječi i Božje ljubavi u ovom našem narodu i u ovom našem kraju. Ljubav te Božja opčarala, Ljubav Božja te dotakla, malenost sv. Franje ti je u venama, malenost sv. Franje hoda ispred tebe, iza tebe i uza te. Ti misliš da je naziv tvoje karitativne organizacije došao sam od sebe, ne Nije, nemoj se varati. Bog i sv. Franjo su imali svoje prste u tome da tu organizaciju baš nazoveš: Kap Ljubavi. Kap Božje ljubavi, kap Franjine ljubavi, kap ljudske ljubavi, kap tvoje ljubavi, kap ljubavi svih dobrih ljudi koji su kroz tvoju Ljubav koja je neizmjerna, zaželjeli da i oni budu dio Ljubavi prema bližnjemu.
Draga braćo i sestre, što ste izišli danas vidjeti? Koga ste izišli danas susresti? Čovjeka lijepa stasa, čovjeka divna izgleda, čovjeka ljepotana. Ako ste to došli vidjeti i s takvim čovjekom biti onda ste pogriješili. Takva čovjeka nema ovdje. No ako ste izišli danas poslušati Riječ Božju i susresti samozatajnog, poniznog, a po nekada i blatnjavog fratra koji pomaže drugima, onda ste na pravom mjesto. Ako ste došli danas zahvaliti se Bogu za čovjeka iz naroda i za narod, onda ste na pravom mjestu, ako ste došli da zajedno sa mnom i s Đokom, dadnete hvalu Bogu što je njega uzeo k sebi da bude bliži Vama, onda ste na pravom mjestu.
Želim sa svima Vama ,podijeliti danas tajnu o našemu Đoki. A ta tajna glasi: ona je samo čovjek. On nije Bog, one je čovjek od krivi i mesa, sa svim svojim nedostacima, manjkavostima i specifičnosti svoje ljudskosti i osobnosti. On je čovjek kao i sv. Petar, koji toliko puta padne u sumnje i malodušnosti pitajući se: Bože što meni sve ovo treba? Što mi trebaju prozivanja, uvrede, klevete, ogovaranja, psovke i nerazumijevanja? Što mi treba sve ovo. Što mi treba da želim dobro a moji bližnji u tome ne vide dobro nego zlo. Što mi treba ovo kada želim drugomu samo pomoći a vrati mi se u lice sasvim drugo.
Sumnja je ljudska stvarnost s kojom se svaki od nas pa i naš Đoka susreće i susreta će se. I onda kada počne tonuti i odustajati od širenje Ljubavi, Bog ga kao i sv. Petra hvata za ruku i govori mu: ne sumnjaj, tu sam s tobom i uza te. S tobom sam i s tobom želim biti kada dijeliš moju Ljubav drugima, hoću da to nastaviš uz sve poteškoće, jer preko Križa dolazi se do Uskrsnuća.
Ta Ljubav Božja koja je fra Đoku izabrala iz naroda i poslala u narod dala mu je Dobrostivo srce – srce koje daje…. Što meni više treba…
Draga Braćo i sestre, jedan veliki, pobožni, samozatajni svetac našega Franjevačkoga Reda rekao je ovo: Riječ je živa kada život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. (sv. Ante Padovanski)
Kroz našega fra Đoku i kroz njegov život govore djela puna ljubavi. Stoga Dragi Đoka, dragi brate, dragi prijatelju, dok zahvaljujem Bogu za tebe i za tvojih 25 godina svećeništva, ponosan sam na tebe i na tvoj rad, na tvoju Ljubav, na tvoje djelo Ljubavi koje u ime Svevišnjega daruješ drugima preko svojih dijela, preko svojih riječi, preko svoga osmjeha, preko svojih garavih ruku, preko svoga uprljanoga habiti, preko svoga umornog no radosnog lica.
To si ti, to je Đoka.
Braći i Sestre, Sv. Grgur Veliki kaže: Zakon je propovjedniku da ono što propovijeda provodi u djelo. Pa Evo što bi mogao za kraj reći nego da ti to dragi fra Đoko svaki dan potvrđuješ. Tvoje djela i tvoja ljubav koja je ukorijenjena u Božjoj Ljubavi i ljubavi i malenost sv. Oca Franje svaki dan propovijeda. Pa nastavi i dalje, još kojih 25 godina. Bog te blagoslovio i dato ti snage i jakosti da djelo koje si započeo mogneš i dovršiti.
Čestitam ti 25. godina svećeništva dragi brate. Amen.
Proslava 25 godina svećeništva
Last Updated: 15.08.2023 by Admin
Proslava 25 godina svećeništva
Jučer su naši fra Đoka i fra Nikola Pašalić sv.Misom proslavili 25.godina Svećeništva.
Skromno, kako i priliči našem Đoki, a opet tako veličanstveno.
Kapljice su i ovaj put iznenadile fra Đoku, poklonivši mu sliku, rad Ivice Jurčevića, koji je i sam sudjelovao u “poklonu” , a okvir na slici dar je Drage Matića, i tortu- koju je radila Marija Gabrić.Hvala im od srca!
Propovijed koju je fra Nikola “izrekao” o svom bratu i prijatelju ,fra Đoki ,dirnula je sve…Prenosimo je u cijelosti!
Našem šefu i fra Nikoli , od srca
čestitamo , želimo im puno zdravlja i Božjeg blagoslova .Neka ih Gospodin čuva i prati!
Propovijed fra Nikole Pašalića:
(Žao nam je što Vam ne možemo prenijeti i zvučni zapis propovijedi
)
Đoka 25 godina svećeništva
Nedjelja 13. kolovoza 2023.
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, dragi vjerni puče Božji, neka nam svima Gospodin udjeli svoj Mir. Mir koji dolazi od Njega: mir duše, mir srca i mir tijela, jer kad imamo mir onda imamo sve.
Poštovani župniče fra Stipe, draga braćo svećenici, časne sestre….
Dragi vjerni puče Božji, što si izišao danas gledati? Dragi vjerni puče Božji Što si izišao danas vidjeti? Zašto smo se prisjećajući se naših predaka, koji su se okupljali ovdje u Pećini i slavili sveta Otajstva naše vjere i mi okupili danas ovdje? Zašto smo se zaputili iz naših domova danas prema ovomu rekao bih svetom tlu? Zašto nam je srce gorjelo danas dok smo hodali ili se vozili prema ovoj Pećini?
Pa u prvom redu da slavimo jednu od najvećih tajni naše sv. Vjere a to je sv. Misa, to je čudesni silazak Sina Božjega, po riječima svećenika, u prilike kruha i vina. Da slavimo tajnu Božje ljubavi, utjelovljene Riječi Božje, po kojoj On htjede na vidljiv način, dok bude svijeta i vremena, ostati i boraviti s nama i među nama. To je jedan od velikih razloga što smo izišli danas iz svojih domova i došli ovdje, to je jedan od velikih razloga kojemu smo danas došli nazočiti i biti dio te uzvišene Božje ljubavi i te neizmjerne tajne naše vjere.
Vjerujem isto tako, da ste mnogi danas došli ovamo da zajedno s jednim sinom ovog našeg Duvanjskoga kraja, ovog našeg dičnog i ponosnog katoličkog i Hrvatskoga naroda, proslavimo još jednu tajnu Božje ljubavi među nama a to je tajna svetoga Reda ili Svećeništva. Došli smo danas i vi i ja da s našim Đokom s našim fra Đokom, s mojim bratom, prijateljem i rođakom, zahvalimo Bogu što je toga našega Đoku izdvojio iz ovoga dičnog i kršnog našega vjerskog Hrvatskog naroda i dao ga ponovno tom našem dičnom i kršnom vjerničkom narodu na specifičan i svojstven način kao svećenika, kao slugu Njegove Riječi, kao slugu njegove Radosne Vijesti, kao slugu Njegove neizmjerne ljubavi, kao slugu Njegovih svetih otajstava, kao slugu Njegova praštanja u sakramentu ispovijedi, kao slugu Njegove milosne ljubavi u sakramentu Bolesničkog pomazanja, kao slugu Njegove radosne ljubavi u sakramentu sv. Ženidbe.
Braćo i sestre, Đoka se rodio 5. svibnja 1971. godine Gospodnje u selu Seonici, zaseok Točila, u plemenu Kolakušići, od sada veći pokojnih roditelja oca Joze i majke Mare. No kako je Bog htio, Đoka nije nikada upoznao licem u lice svoga pokojnoga oca Jozu, u čije je ima dobio i sam svoje ime, koji je preminuo prije njegova rođenja. Njegova pokojna majka Mara odgajala je Đoku zajedno sa njegovim bratom Franjom – Regom i sestrom Lucom, uz pomoć dida Mede, koji je Đoki bio uzor u mnogim životnim određenjima. Od svije pobožne i radine majke Mare primio je svetu vjeru, radosnu ljubav, ljubav služenja prema svakom čovjeku. Od svojih fratara napose pokojnoga fra Zrinka Čuvala i još živućega fra Petra Ljubičića iskusio je što znači biti fratar i što znači zalagati se za svoga bližnjega bez obzira na stalež i društveni položaj. I tako Đoka nakon osnovne škole zajedno sa mnom zaplovi u sjemenište u Visoko pa onda u Dubrovnik gdje smo 1990. godine i maturirali. Obukli smo habiti i opet zajedno 15. srpnja 1990. Slijedi vojska i ratno razdoblje. Đoka je služio JNA na Visu i tada se rekao bih u njemu po prvi put probudila ona fratarska: pomozi bratu u nevolji pa makar on bio i drugačije nacije, i drugačije vjere. I tako Đoka poče pomagati Šiptarima da bježe iz JNA, da spašavaju glave, a poradi svoje velikodušnosti on zaradi zatvor, udarce, osude i odbačenost. No to ga nije zaustavilo da nastavi i dalje putem sv. Franje. Završili smo novicijat a potom filozofiju i teologiju u ZG na institutu Družbe Isusove. Borili smo se skupa, molili skupa, studirali skupa, plakali skupa, nadali se skupa i sanjali kada će doći taj veliki dan da po našim skromnim riječima i otvorenom srcu Bog siđe na oltar u prilike kruha i vina tijekom slavljenja sv. Mise. I dođe taj dan: 27. lipnja 1998. Po rukama nadbiskupa Josipa Bozanića naš Đoka i ja te druge naše kolege postadosmo Kristovi svećenici.
Evo, Braćo i Sestre, tko bi rekao da je već 25. godina prošlo od dana našega ređenja i od dana tvoje mlade mise koju si proslavio u svojoj rodnoj Seonici. I nakon mladih misa dođe dan, da se ja i ti pozdravimo nakon 11 godina zajedničkog hoda kroz život, nakon 11 godina sanjanja, molitva, plakanja, zabrinutosti i čežnja. Mene poslaše preko Atlantika a tebe u naše Slano. No kao mnogi Franjini učenici tako i mi krenusmo tamo gdje nas providnost vodi i poglavari šalju. Ti si od Slanoga, preko Tomislavgrada, Bukovice, pa ponovo Tomislavgrada, Roškoga Polja pa evo opet Bukovice prošao ovo naše Duvanjsko polje više puta uz duž i poprijeko a to i dalje činiš.
Dragi Đoka, dragi brate fra Đoka, dragi svećeničke Đoka, dragi slugo Božje Radosne Riječi i Božje ljubavi u ovom našem narodu i u ovom našem kraju. Ljubav te Božja opčarala, Ljubav Božja te dotakla, malenost sv. Franje ti je u venama, malenost sv. Franje hoda ispred tebe, iza tebe i uza te. Ti misliš da je naziv tvoje karitativne organizacije došao sam od sebe, ne Nije, nemoj se varati. Bog i sv. Franjo su imali svoje prste u tome da tu organizaciju baš nazoveš: Kap Ljubavi. Kap Božje ljubavi, kap Franjine ljubavi, kap ljudske ljubavi, kap tvoje ljubavi, kap ljubavi svih dobrih ljudi koji su kroz tvoju Ljubav koja je neizmjerna, zaželjeli da i oni budu dio Ljubavi prema bližnjemu.
Draga braćo i sestre, što ste izišli danas vidjeti? Koga ste izišli danas susresti? Čovjeka lijepa stasa, čovjeka divna izgleda, čovjeka ljepotana. Ako ste to došli vidjeti i s takvim čovjekom biti onda ste pogriješili. Takva čovjeka nema ovdje. No ako ste izišli danas poslušati Riječ Božju i susresti samozatajnog, poniznog, a po nekada i blatnjavog fratra koji pomaže drugima, onda ste na pravom mjesto. Ako ste došli danas zahvaliti se Bogu za čovjeka iz naroda i za narod, onda ste na pravom mjestu, ako ste došli da zajedno sa mnom i s Đokom, dadnete hvalu Bogu što je njega uzeo k sebi da bude bliži Vama, onda ste na pravom mjestu.
Želim sa svima Vama ,podijeliti danas tajnu o našemu Đoki. A ta tajna glasi: ona je samo čovjek. On nije Bog, one je čovjek od krivi i mesa, sa svim svojim nedostacima, manjkavostima i specifičnosti svoje ljudskosti i osobnosti. On je čovjek kao i sv. Petar, koji toliko puta padne u sumnje i malodušnosti pitajući se: Bože što meni sve ovo treba? Što mi trebaju prozivanja, uvrede, klevete, ogovaranja, psovke i nerazumijevanja? Što mi treba sve ovo. Što mi treba da želim dobro a moji bližnji u tome ne vide dobro nego zlo. Što mi treba ovo kada želim drugomu samo pomoći a vrati mi se u lice sasvim drugo.
Sumnja je ljudska stvarnost s kojom se svaki od nas pa i naš Đoka susreće i susreta će se. I onda kada počne tonuti i odustajati od širenje Ljubavi, Bog ga kao i sv. Petra hvata za ruku i govori mu: ne sumnjaj, tu sam s tobom i uza te. S tobom sam i s tobom želim biti kada dijeliš moju Ljubav drugima, hoću da to nastaviš uz sve poteškoće, jer preko Križa dolazi se do Uskrsnuća.
Ta Ljubav Božja koja je fra Đoku izabrala iz naroda i poslala u narod dala mu je Dobrostivo srce – srce koje daje…. Što meni više treba…
Draga Braćo i sestre, jedan veliki, pobožni, samozatajni svetac našega Franjevačkoga Reda rekao je ovo: Riječ je živa kada život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka govore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. (sv. Ante Padovanski)
Kroz našega fra Đoku i kroz njegov život govore djela puna ljubavi. Stoga Dragi Đoka, dragi brate, dragi prijatelju, dok zahvaljujem Bogu za tebe i za tvojih 25 godina svećeništva, ponosan sam na tebe i na tvoj rad, na tvoju Ljubav, na tvoje djelo Ljubavi koje u ime Svevišnjega daruješ drugima preko svojih dijela, preko svojih riječi, preko svoga osmjeha, preko svojih garavih ruku, preko svoga uprljanoga habiti, preko svoga umornog no radosnog lica.
To si ti, to je Đoka.
Braći i Sestre, Sv. Grgur Veliki kaže: Zakon je propovjedniku da ono što propovijeda provodi u djelo. Pa Evo što bi mogao za kraj reći nego da ti to dragi fra Đoko svaki dan potvrđuješ. Tvoje djela i tvoja ljubav koja je ukorijenjena u Božjoj Ljubavi i ljubavi i malenost sv. Oca Franje svaki dan propovijeda. Pa nastavi i dalje, još kojih 25 godina. Bog te blagoslovio i dato ti snage i jakosti da djelo koje si započeo mogneš i dovršiti.
Čestitam ti 25. godina svećeništva dragi brate. Amen.
Proslava 25 godina svećeništva
Category: Uncategorized