Posjet Paklinama

„A di je fra Đoka“-tim riječima dočekali su nas na Paklinama, nekima stalno, a nekima tek privremeno sklonište, dok „prebiru po smeću“, kako bi pronašli nešto što će moći iskoristiti i zaraditi koji novčić. Romi već godinama žive na Paklinama, na smetlištu, u barakama ,napravljenima od dasaka, ostataka lima i raznoraznog materijala! Kad dovezu smeće sa sela, ,može se pronaći svašta, a iz grada, nema baš koristi“-rekoše nam i odmah je uslijedilo pitanje jeli im fra Đoka poslao hrane. “Recite fratru da je umro Sejo“, od one stare čovik“, zna Đoka njih, dolazio je !

Volonterka kojoj je ovo prvi posjet Paklinama, vidno iznenađena komentirala je da ne može vjerovati da netko preživi u ovakvom nečemu!Naizgled malo jači vjetar može srušiti baraku, no kažu , izdrže one i smetove i vjetrove!Ponekad čujemo komentare, zašto nosite njima, ma imaju oni…Fra Đoka često na takvo nešto uzvrati- da nitko od nas ne zna što ga čeka.Kolo života se okreće.Sigurni smo da bi ,da znaju i mogu izabrali neki bolji život,život u kojem ne bi ovisili od komadića željeza ,koje će tek ponekad pronaći među hrpom otpadaka.Istina , naučili su na „nomadski način“ i žive, tako kako žive!Dok nas kroz prozorčić, „sklepan” tek od najlona radosno pozdravljaju dječje okice i dok god znamo da ćemo bilo kojem čovjeku, pa bio on crn, bijel ili žut uljepšati jedan dan, trudit ćemo se i pomagati! A pomagati možemo samo u zajedništvu s Vama dragi ljudi, koji ste već više od dvadeset godina uz „Kap ljubavi“!

Podijelivši im hranu, deke i sve što smo donijeli krenuli smo natrag, jer su nas čekale daljnje obveze!