Posjet Dini

“Teški putevi često vode do najljepših mjesta”, rečenica je koja mi se urezala u pamćenje i koju često ponavljam…Nekada davno sam ju pročitala negdje .Ovaj put me podsjetila na našeg Dinu. Na njegov život…Neki će reći “sam je kriv”, drugi bi možda kazali teška sudbina…Što god to bilo Dinin život nije bio, niti je lagan…Ali…Nadamo se da za ovog momka dolaze bolji dani, da će ga u skoroj budućnosti dovesti do ljepših mjesta. Čvrsto vjerujemo do boljeg mjesta za život, do boljeg i kvalitetnijeg života. ….Jučerašnji dan smo , između ostalog iskoristile i posjetile Dinu u bolnici…Kao što je Zora kazala, svima Vama , dragi ljudi, koji ste se javljali sa željom za pomoći Dini, dužni smo povratnu informaciju! Dino je u bolnici u Livnu, Bogu hvala dobro je, sa optimističnim pogledom u budućnost. Što se tiče rješavanja stambenog pitanja čekamo povratnu informaciju mjerodavnih institucija , kako bi se pristupilo rješavanju i uređenju spominjanog tkz” socijalnog stana”. Ne moram ni opisivati koliko se naš Dino obradovao posjetu. Pozdravlja sve i svima zahvaljuje…Trenutno ima i jednu želju…Kaže “ Volio bih bar na kratko biti na Marinovcu 30.06. na druženju s “ragbijašima” i poručuje da su to svi njegovi prijatelji…

Hvala Vam što pomažete da pomognemo!<3