POMOĆ SIGURNOJ KUĆI

“Bogu hvala, ja sam zadovoljna i zahvalna na svemu.Imam neki mir, koji mi dragi Bog daje i imam svega”-riječi su bake Marice, koja je dugogodišnja štićenica udruge “Kap ljubavi”. Godinama živi sama u svojoj skromnoj kućici. ”Birikala sam i držala ovčice, brinula se i opet lipo.Sad imam četiri kokošice i vas. Vi ste moja obitelj, Bogu hvala”-često su riječi koje ponavlja ova skromna ženica. Dođe Mara i do našeg ureda, kako kaže, da nas malo vidi i ispriča se. Teška je njena životna priča, ali vedrina duha i osmijeh koji krasi Maričino lice, kao da su izbrisale bore, inače vidljive na osobama njenih godina! Svaki put kad odlazi od nas, pozdravlja se istim riječima: ”Čuvajte se , možda se više ni nećemo viditi, stara sam ja, bliže mi je devedeset nego osamdeset”. I svaki put nas podsjeti, da zaista u životu ne treba puno da bi bio sretan…I kao što piše na poruci , koju smo jučer pročitali posjetivši sigurnu kuću “Majka Krispina “ u Međugorju “Ponekad treba pustiti ono što je prošlo, prihvatiti ono što je ostalo i radovati se onome što dolazi”. Pustila je naša Marica, a i sve žene koje borave u sigurnoj kući, sve ono ružno što ih je pratilo kroz život i uz Božju pomoć hrabro koračaju dalje.
Jučer smo posjetili i odvezli pomoć u sigurnu kuću “Majka Krispina “ u Međugorju. Već smo pisali da je situacija izazvana korona virusom “pogodila “ i ovo utočište za žene žrtve nasilja, nezbrinute trudnice i dječicu. Ono što nikako ne možemo opisati je vjera i nada na licima ispaćenim životnim nedaćama koje su pogodile spomenute žene. I zahvalnost za svaki dar koji prime da bi opstali. Jer kuća “Majka Krispina” funkcionira i djeluje uz pomoć raznih donatora i suvenira koje prodaju.
Iznenadile su se koliko je toga dovezeno, kako rekoše odavno im tolika donacija nije stigla i da će biti “mirne” neko vrijeme, a svakako vjeruju, kao i svi mi da će se sva ova “zbrka “ oko korone uskoro smiriti i da će se vratiti normalna svakodnevica. Mi u “Kapljici” kroz posjete terenima, nanovo učimo o životu, o zahvalnosti, o nama samima! I naš kombi odzvanja smijehom jer možda malo usrećimo ljude koje posjetimo, ali sebe puno “nahranimo”. Tijekom snimanja jednog tv priloga naša volonterka (prepoznat će se), u svojoj izjavi, rekla je da se u “KAP LJUBAVI” hrani. Naravno, misleći pri tome na duhovnu hranu, misleći pri tome koliko nahrani i dušu i srce. Tako smo se mi jučer vratili “puni”. Vratili smo se prepuni zahvalnosti dragom Bogu, jer sigurni smo da rad Udruge On prati i blagoslivlja. Vratili smo se prepuni zahvalnosti prema svima Vama, koji pomažete da pomognemo potrebitima. Predsjednik i voditelj udruge fra Jozo Radoš-Đoka, često zna reći da je naša misija na zemlji biti jedni uz druge i pomoći jedni drugima! Hvala Vam što ste uz nas, hvala Ivanu Šteki i “Violeti” jer svaki put poprate i sudjeluju u akcijama “KAPI LJUBAVI”. Hvala svima Vama, na svakoj donaciji, na svakom daru od srca. U ovim vremenima kušnja ”hranimo se “ dobrotom i ljubavlju prema bratu čovjeku, jer “Svi ne možemo biti veliki i slavni, ali svi možemo biti dobri”! Hvala <3
P.S.također veeeliko hvala našim dragim prijateljima na donaciji šalica s logom “Kapljice”