DEVETNAEST GODINA “KAP LJUBAVI”

Godina po godina i dođosmo do brojke 19! Kisnuli smo, probijali smetove, dijelili pakete i po suncu i po vjetru i evo nas! Prošli tisuće kilometara, posjetili bezbroj obitelji, odvezli namještaj, iskrcali kamione drva, pravili i renovirali kuće, plakali i smijali se s našim štićenicima! Stekli bezbroj prijatelja! Sigurno je bilo i onih koji nam nisu vjerovali, možda ni dan danas ne vjeruju! Njih pozivamo da nam se pridruže kad god žele i s nama obiđu “terene”! A mi ćemo se uz Božju pomoć truditi da bar malo uljepšamo dane svakom čovjeku koga sretnemo na našem putu i pomagati onima koji nemaju ,kao što naš moto i kaže “POMOZI I TI ONOME KOJI NEMA”….Ovaj put nećemo previše pisati, al prenosimo pismo koje smo dobili za Petnaestu obljetnicu! Hvala na predivnim riječima napisanim u tekstu! Hvala Vam svima!…Ako Bog da zdravlja, vidimo se dogodine, kad ćemo svi skupa proslaviti 20 godina Kapljice! A gdje drugo nego u našega”Lovre”! Hvala Vam što nam pomažete da pomognemo!

Drage naše „Kapljice“,

obraćamo vam se ovim pismom kako bi vam izrazili zahvalnost i duboko poštovanje za sve ono što ste u ovih 15 godina učinili i što ćete i dalje činiti za onu populaciju ljudi koja je zaboravljena, ponižena, napuštena, osamljena i o kojoj mi koji ovo pišemo, da budemo potpuno iskreni, razmišljamo tek od prigode do prigode…

U ovome pismu nije važno tko smo mi, nisu važna naša imena, nije važno kojim se poslom bavimo, nismo mi uopće važni, a pogotovo nam nije želja zaplesti se u mrežu otrcanih fraza i patetike. Uvjereni smo da dijelimo razmišljanja tzv. običnih, malih ljudi koji imaju zrnce razuma, malo duše i malo srca.

Bili smo u subotu, 1. studenog u Lovrinom svadbenom salonu  na proslavi vašega rođendana. Veselili smo se s vama, plakali zajedno s vama i na svoj način proživljavali vaše osjećaje.

I dok ovo pišemo naviru sjećanja, jasna i živa. Koliko ste samo u ovih 15 godina učinili dobrih djela: nahranili gladnih, napojili žednih, odjenuli i obuli onih koje je siromaštvo do srži ogoljelo. Koliko ste samo ljudi medicinski zbrinuli, omogućivši im liječenje. Koliko ste trošnih domova popravili i obnovili, ugrijali u hladnim zimskim danima…

No, dobro, to i nije nešto novo, to čine i druge humanitarne udruge i pojedinci, ali ima nešto što vas čini posebnima, a to je da vi niste humanitarno birokratizirani i da ni jedan vaš štićenik nije broj, nego čovjek. Svakom ponaosob donosili ste svjetlo utjehe, prijateljsku riječ i spoznaju da nisu sami, da u ovome svijetu ima mjesta za svakoga i da svega ima dovoljno, samo je potrebno imati srce i dušu i odmaknuti od sebe egoističnu samodostatnost.

U ovoj zemlji „obilja ničega“, u kojoj je najunosniji posao borba za privilegije i etiketiranje drugih i drugačijih, pokazali ste jednu novu dimenziju, dimenziju „kulture srca“. Svojim djelima dokazali ste da je dovoljna samo kap ljubavi da bismo promijenili sebe, druge i cijeli svijet. Posvjedočili ste nam to kada ste svoju misiju proširili i na „zaboravljeni kontinent“, približivši nam dušu crnoga čovjeka, čije siromaštvo ruši sve naše predodžbe o siromaštvu.  

Kako je dobro činiti i prepoznati dobro, a vaše dobro je zaista prepoznato. Upravo zbog toga je toliko ljudi došlo na vaš rođendan i svi su tu večer bili „Kap ljubavi“.

Ali vaša priča još nije ispričana. Kada je zabava utihnula i kada su se ugasila svjetla pozornice, a vaši gosti otišli na počinak, vi ste već razmišljali o svitanju koje će vas ponijeti u novi dan u koji ćete ući s pjesmom:

Budi kao Kap ljubavi,

reci srcu: „Na križ hodi!“

I predaj se Duhu svetom,

gdje On hoće, nek te vodi.

Budi blago sirotima,

bolesnima zdravlje budi,

kliči nebu dobrog Oca,

tvoja braća svi su ljudi.

Budi kao Kap ljubavi,

mirna luka za sve lađe,  

i pobijedi svjetlom vjere

svaku tminu i beznađe.

Budi putnik na toj cesti,

koji želi Krista sresti,

budi vjesnik Dobre vijesti

i hvalospjev Blagovijesti.

Budi kao Kap ljubavi.